Spomenite 'Veliki požar u Londonu' i većina ljudi pomisli na katastrofu iz 1666. godine kada je, iako je veliki broj zgrada uništeno i požar bjesnio danima, relativno malo ljudi umrlo.

London je ipak doživio mnogo velikih požara, od kojih su neki sa mnogo većim brojem poginulih od onih iz 1666. Boudica i Iceni su sravnili grad sa zemljom 60. godine nove ere, a dva značajna požara su bila 675. i 989. godine. Katedrala Svetog Pavla je izgorela do temelja tokom požara iz 1087. Godine 1135. Londonski most je uništen plamenom i ponovo je izgrađen u kamenu. Godine 1794. došlo je do požara Ratcliffea, a potom čak 1861. godine do požara u ulici Tooley.

Požari su bili relativno česta pojava, posebno u srednjovjekovnom i Tudorovom Londonu. Kuće su uglavnom građene od drveta i smole i bile su zbijene, rame uz rame s trgovinom i proizvodnjom. U to vrijeme u glavnom gradu nije postojala organizirana vatrogasna brigada: kožne kante i mlaznice vode korištene su za gašenje požara, ali obično bez efekta.

Počeo je požar iz 1212. godine, također poznat kao Velika vatra u Southwarku južno od Temze u Southwarku negdje između 10. i 12. jula 1212. Southwarkova katedralna crkva Svete Marije Overie ('preko rijeke'), također poznata kao Gospa od kanona, potpuno je uništena zajedno sa većinom Borough High Streeta. Vatra je tada stigla do Londonskog mosta.

Napajao je jak vjetarvatra i usijana pepelja su razneseni preko rijeke, zbog čega su se zapalile i drvene zgrade sa slamnatim krovovima na sjevernom kraju mosta. Vatra se zatim proširila na londonski City.

Međutim, najveći gubitak života dogodio se na samom Londonskom mostu. Ljudi koji su bježali od požara u Southwarku okupili su se s ljudima koji su dolazili sa sjeverne strane rijeke da pomognu. Ali svi na mostu su sada bili zarobljeni jer se vatra proširila na obje strane rijeke. Kralj Jovan je odobrio gradnju drvenih dućana i kuća na mostu, a ubrzo su i one zapaljene.

Skočili su i oni na mostu koje nije ubio plamen. i utopili se u rijeci, ili su bili zgnječeni dok su pokušavali da se ukrcaju na preopterećene spasilačke čamce.

Neizvjesno je koliko je ljudi poginulo u požaru. Izveštaj koji je John Stow napisao 1603. godine navodi broj žrtava od preko 3.000, međutim većina modernih istoričara misli da je to preterivanje jer u to vreme celokupna populacija Londona nije imala više od 50.000.

Najranije izvještaj o požaru iz 1212. pojavljuje se u Liber de Antiquis Legibus (“Knjizi o drevnim zakonima”), napisanoj 1274.: “Ove godine je bio veliki požar u Southwarku i spalio je crkvu Svete Marije [Overie], kao i Most, sa tamošnjom kapelom i velikim dijelom grada.”

Kako je Londonski most sagrađen od kamena,preživio požar, ali je šteta bila tolika da je godinama nakon toga bio samo djelimično upotrebljiv.