Šta znači da vam nos opisuju kao orlovski? Da li je dobro živjeti u dva para? Da li je salmi zaista nešto što želite da jedete?

Britanski engleski nije se mnogo promijenio od viktorijanskih vremena i zato danas još uvijek možete s relativnom lakoćom čitati književnost 19. stoljeća. Međutim, od riječi i izraza u uobičajenoj upotrebi tokom viktorijanske ere (uključujući mnoge mnogo starijeg porijekla), veliki dio je od tada izašao iz upotrebe i ponovni pregled nekih od njih pruža fascinantan uvid u viktorijanski život i psihologiju.

Jedno područje za koje se činilo da su Viktorijanci imali obilje opisa bilo je opisivanje vašeg lica, koje se naziva i lik , izraz ili fiz . Ovo je područje za koje su se jako zainteresirali i vjerovali su da određene crte lica mogu dati uvid u vaš karakter. Neki od viktorijanskih opisa bili su prilično komplementarni, poput atinskih usta ili oka Cairngorma u 'Jane Eyre' Charlotte Brontë. Vaš nos bi se mogao opisati kao rimski (ako je imao visok most), akvilinski (kao orao) ili koriolanski (kao Koriolan). Ali ovo samo zagrebe površinu, ako čitate djela Dickensa i Thackeraya, uskoro ćete vidjeti bogatstvo opisa lica koji su najčešće nekomplimentarni i dolaze s nevjerovatnim nivoominventivnost. Jedna je stvar imati svoje lice u poređenju sa jabukom, ali jedan jadni lik u 'Životnoj bitci' je opisan kao "prošaran poput zimskog pina, sa tu i tamo rupicama koje izražavaju kljukanje ptica". Starija osoba u 'Nečijem prtljagu' ima tu sreću da bude opisana kao da ima "ljubazno lice od ljuske oraha", a Marley u "Božićnoj pesmi" ima lice "kao loš jastog u mračnom podrumu".

Dikens je definitivno bio kralj u ovakvim stvarima: ko ne bi želeo da im lice bude opisao kao „delo izrade iskrivljenih crta“. Oprošteno vam je što ste mislili da je napravio samo ove opise likova u svojim knjigama jer u njegovim nefikcijskim djelima postoje podjednako nekomplimentarni opisi ljudi koje je sreo u stvarnom životu. Za trgovca kojeg je sreo rečeno je da ima „ravan i mekast nos, kao posljednja nova jagoda“, a prenoseći priču jednog poznanika, žena u pekarskoj radnji opisana je kao „tvrda mala starica lanene kose, nerazvijene farbanje aspekt, kao da je hranjena sjemenkama”.

Kada neko uporedi tvoje lice sa Abernethy keksom

Ali nije samo kada su tvoje lice upoređivali sa raznim nekomplimentarnim stvarima Viktorijanci imali drugačije vokabular. Dvospratna zgrada je opisana kao „jedan par stepenica“ ili samo „jednoparni“, atrospratna zgrada je bila "dvoparna" i tako dalje. Ako ste iznajmljivali sobu u jednoj od ovih zgrada, bilo na prednjoj ili stražnjoj strani zgrade, to bi se moglo opisati kao vaš „pozadi s dva para“ ili „prednji dio sa četiri para“. Ulazna vrata su bila ulična a sva unutrašnja vrata sobna vrata .

U viktorijansko doba postojala je i tendencija da se stvari imenuju s obzirom na njihovo porijeklo. Bilo je koža Maroka , švedska kora , berlinske rukavice , ulster kaputi , velške perike i Kidderminster tepih da spomenemo samo neke.

Što se tiče hrane i pića, džin se često nazivao Hollands (kao rezultat njegovog dolaska u Britaniju preko Holandije) i foie gras bila poznata kao strazburška pita kada je bila umotana u pecivo. U istom tonu, postojale su i druge uobičajene namirnice u to vrijeme koje su danas prilično nestale iz Britanije, kao što su Kromeskis (vrsta kroketa od krompira), anglo-indijska Mulligatawny supa i Salmi (vrsta tepsije od divljači).

S alkoholom je bio rumshrub , koji se također naziva shrub koji se pravio od ruma i jednog ili više agruma, rack punch napravljen od arak s orijentalnim duhom i kuhano vino Smoking Bishop kao što je prikazano u 'A Christmas Carol'.

Ovo je samo vrh ledenog brega , jer postoji još stotine riječi i frazakoji su, iako u uobičajenoj upotrebi u 19. veku, danas skoro zaboravljeni. Dakle, sljedeći put kada sjednete u svoju Windsor stolicu sa tantalom punim rumshrub i zabijete svoj rimski nos u knjigu viktorijanske književnosti , pripazite na neobične riječi i fraze!

James Rayner studirao je engleski jezik i kavkaske studije kao dipl. između Univerziteta Islanda i Univerziteta Malmö u Švedskoj. Još uvijek živi u selu svog rođenja na ostrvu Wight i pokušava pronaći smjer u životu.