Što znači da vam se nos opisuje kao orlovski? Je li dobro živjeti u stražnjem dijelu s dva para? Je li salma stvarno nešto što želite jesti?

Britanski engleski nije se mnogo promijenio od viktorijanskog doba i zato danas još uvijek možete s relativnom lakoćom čitati književnost iz 19. stoljeća. Međutim, velik dio riječi i izraza koji su bili u uobičajenoj uporabi tijekom viktorijanskog doba (uključujući mnoge mnogo starijeg podrijetla) od tada je izašao iz upotrebe, a ponovni pregled nekih od njih pruža fascinantan uvid u viktorijanski život i psihologiju.

Jedno područje za koje se čini da su viktorijanci imali obilje opisa bilo je opisivanje vašeg lica, koje se naziva i obraz , izraz lica ili phiz . To je bilo područje za koje su se jako zanimali i vjerovali su da određene crte lica mogu dati uvid u vaš karakter. Neki od viktorijanskih opisa bili su prilično komplementarni, poput Atenskih usta ili Cairngormskog oka u 'Jane Eyre' Charlotte Brontë. Vaš bi se nos mogao opisati kao rimski (ako je imao visok most), orlovski (poput orla) ili koriolanski (poput Koriolana). Ali ovo je samo dio površine, ako čitate djela Dickensa i Thackeraya, uskoro ćete vidjeti obilje opisa lica koji su najčešće nekomplimentarni i dolaze s nevjerojatnom razinominventivnost. Jedna je stvar imati svoje lice u usporedbi s jabukom, ali jedan jadni lik u 'Bitki za život' opisao ga je kao "prošaranog poput zimskog pipina, s tu i tamo rupicom koja izražava kljucanje ptica". Starija osoba u 'Somebody's Luggage' ima dovoljno sreće da je opisuju kao 'ljupko lice stare orahove ljuske', a Marley u 'A Christmas Carol' ima lice 'kao loš jastog u mračnom podrumu'.

Dickens je definitivno bio kralj u ovakvim stvarima: tko ne bi želio da njegovo lice opisuje kao "djelo izobličenih crta". Oprosteno vam je što ste mislili da je samo opisao likove u svojim knjigama jer u njegovim nefikcijskim djelima postoje podjednako nekomplimentarni opisi ljudi koje je sreo u stvarnom životu. Za trgovca kojeg je susreo rečeno je da ima “pljosnat i jastučast nos, poput posljednje nove jagode”, a prenoseći priču poznanika, žena u pekarnici opisana je kao “tvrda mala starica s kosom boje lana, nerazvijene brašnjave boje aspekt, kao da je hranjena sjemenkama”.

Kada netko vaše lice usporedi s Abernethy keksom

Ali nisu samo kad su vaše lice uspoređivali s raznim nekomplimentarnim stvarima, viktorijanci imali drugačiji vokabular. Dvokatna zgrada je opisana kao "jedan par stepenica" ili samo "jedan par",trokatnica je bila “dva para” i tako dalje. Ako ste iznajmljivali sobu u jednoj od ovih zgrada, bilo na prednjem ili stražnjem dijelu zgrade, to bi se moglo opisati kao vaša "straga za dva para" ili "prednja za četiri para". Ulazna vrata bila su ulična vrata , a sva unutarnja vrata bila su sobna vrata .

U viktorijansko doba također je postojala tendencija da se stvari imenuju s obzirom na njihovo podrijetlo. Bilo je tu marokanske kože , švedske kore , berlinskih rukavica , ulsterskih kaputa , velških perika i Kidderminster tepih da spomenemo samo neke.

U pogledu hrane i pića, gin se često nazivao Hollands (kao rezultat dolaska u Britaniju preko Nizozemske) i foie gras bila je poznata kao Strasbourška pita kada je bila umotana u tijesto. U tom istom duhu, postojala je i druga uobičajena hrana u to vrijeme koja je danas gotovo nestala iz Britanije, kao što je Kromeskis (vrsta kroketa od krumpira), anglo-indijska Mulligatawny juha i Salmi (vrsta tepsije od divljači).

Uz alkohol tu je bio rumshrub , također samo zvan shrub koji se pravio od ruma i jednog ili više agruma, rack punch napravljen od baraku s istočnjačkim duhovima i tu je bilo kuhano vino Smoking Bishop kao što je prikazano u 'A Christmas Carol'.

Ovo je samo vrh ledenog brijega , budući da postoje još stotine riječi i frazakoji su, iako u uobičajenoj upotrebi u 19. stoljeću, danas gotovo zaboravljeni. Dakle, sljedeći put kad sjednete u svoju Windsorsku stolicu s tantalom punim šibljaka i zabijete svoj rimski nos u knjigu viktorijanske književnosti , pripazite na neobične riječi i fraze!

James Rayner studirao je anglistiku i kavkaske studije kao B.A. između Sveučilišta na Islandu i Sveučilišta u Malmöu u Švedskoj. Još uvijek živi u rodnom selu na otoku Wight i pokušava pronaći svoj životni smjer.