Poljski piloti i bitka za Britaniju
Jun 1940, najmračniji dani Drugog svetskog rata; Francuska je pala, dovodeći preko Lamanša 30.000 poljskog vojnog osoblja, uključujući oko 8.500 pilota. Nakon što su se bezuspješno borili protiv njemačkog velikana u Poljskoj i Francuskoj, ovi očajni izgnanici Britaniju krste "ostrvom posljednje nade". Čerčil izjavljuje poljskom premijeru u egzilu „Pobedićemo zajedno ili ćemo umreti zajedno“ i njih dvojica se slažu da osnuju dva poljska borbena krila; 302. eskadrila 'Poznanj' i 303. eskadrila 'Kosciuszko'.
I pored velikog borbenog iskustva poljskih pilota, Britanci su – kao i Francuzi prije njih – skloni pripisivati zasluge njemačkoj propagandi koja se hvalila da je Poljsko vazduhoplovstvo je tako brzo uništeno zbog nesposobnosti pilota. Poručnik leta Džon Kent, koji je postavljen u 303. eskadrilu, sažeo je osećaj u svojim memoarima: „Sve što sam znao o poljskom vazduhoplovstvu je da je trajalo samo tri dana protiv Luftvafea, i nisam imao razloga da pretpostavim da će zasjajte više iz Engleske'. Jezički jaz učinio je RAF još skeptičnijim u pogledu borbenog potencijala 'pridošlica' i njihovo učenje 'britanske taktike' postalo je glavni prioritet. Shodno tome, eskadrilama br. 302 i 303 naređeno je da se voze triciklima – opremljenim radijima, brzinomjerima i kompasima – po aerodromima u vježbačkim formacijama. ThePoljaci prekaljeni u borbi nisu blagonaklono prihvatili takav tretman, ali nisu morali dugo čekati da dokažu svoju hrabrost.
303. eskadrila
13. avgusta Reichsmarschall Hermann Göring je proglasio dolazak 'Adler Taga' (Dan orlova), signalizirajući početak operacije Luftwaffea za uništavanje RAF-a. Do 19. avgusta britanski gubici su bili toliko značajni da je Ministarstvo vazduhoplovstva skratilo vreme obuke za regrute na dve nedelje (u poređenju sa šest meseci pre rata). Dana 30. avgusta, 303. eskadrila je izvodila manevre obuke iznad Hertfordshirea kada je leteći oficir Ludwik Paszkiewicz uočio veliku formaciju njemačkih bombardera i lovaca. Paszkiewicz je radio pozivom svom vođi eskadrile Ronaldu Kelletu rekao "Zdravo, vođo Apany, banditi u 10 sati." Kada se Kellet nije udostojio odgovoriti, Paszkiewicz je prekinuo formaciju i nasrnuo na Messerschmitt Me-110 iu psećoj borbi koja je uslijedila, on i još jedan pilot Hurricanea oborili su njemački avion u plamenu.
Ova epizoda je kasnije ovekovečena u ' Ponovi molim te' scena iz Bitke za Britaniju (1969). Po povratku u bazu Paszkiewicz je dobio strogu opomenu zbog loše discipline, a zatim mu je čestitao što je izvršio prvo ubistvo eskadrile. Kasnije te večeri Kellet je pozvao komandu boraca, izjavljujući 'U ovim okolnostima, gospodine, da mislim da bismo ih mogli nazvati operativnim'. S obzirom na RAFizgubio skoro 100 pilota samo tokom prethodne sedmice, borbena komanda nije bila raspoložena za svađu.
Vidi_takođe: Božićni krekeri
Sljedećeg dana, 31. avgusta, 303. eskadrila je krenula u akciju i tokom samo 15 minuta borbe uspjelo je srušiti 6 Messerschmitta bez ikakvih gubitaka. Neobičnim preokretom sudbine, prvi dan borbe 303. eskadrile došao je tačno godinu dana nakon nacističke invazije na Poljsku. U narednim sedmicama eskadrila je zabilježila desetine oborenih neprijateljskih aviona i stotine naleta. U samo 42 dana 303. eskadrila oborila je 126 njemačkih aviona, postavši najuspješnija jedinica lovačke komande u bitci za Britaniju. Devet pilota eskadrile kvalifikovalo se kao "asova" za obaranje 5 ili više neprijateljskih aviona, uključujući narednika Josefa Františeka, Čeha koji je leteo sa Poljacima koji je postigao 17 oborenih aviona. Sveukupno, eskadrila je postigla skoro tri puta veći broj ubistava od prosječne britanske lovačke eskadrile sa jednom trećinom stope žrtava. U stvari, poljski rekord je bio toliko impresivan da je Stanley Vincent, komandant RAF-a baze u Northoltu, preuzeo na sebe da provjeri njihove tvrdnje.
Prativši eskadrilu u borbu, Vincent je svjedočio kako su Poljaci ronili na Njemački bombarderi u svojim uraganima 'sa skoro samoubilačkim zamahom'. Po slijetanju u bazu Vincent je uzviknuo „Bože moj, oni to rade“. Zaista, uspjeh Poljaka je dijelom bio rezultat njihove preferencije zajurišajući na neprijateljske formacije i otvarajući vatru samo iz neposredne blizine – što je daleko od taktike manevara RAF-ove eskadrile, ali je ipak vrlo efikasno. Jedan pilot RAF-a je s divljenjem primijetio: 'Kada krenu u napad na neprijateljske bombardere i lovce, prilaze se tako blizu da biste pomislili da će se sudariti'.
Podvizi poljskih pilota i pogrešne radnje pridobili su im naklonost i divljenje širom Engleske. Richard Cobb priča kako je jedan poljski pilot koji je oboren iznad južne Engleske bio pozvan da se pridruži dugogodišnjem nedjeljnom popodnevnom teniskom meču parova kada se četvrti partner nije uspio ostvariti. Drugi pilot se spustio u dvorište južnog Londona i pao pred noge devojci koju je oženio dva meseca kasnije. Treći Poljak, Czestaw Tarkowski, pošteđen je linča rekavši agresivnim mještanima 'F... off', na što su oni odgovorili: 'On je jedan od naših!'
Ukupno 31 od 145 poljskih pilota koji su učestvovali u bitci za Britaniju poginuo je u akciji, dok poljski ratni spomenik u RAF Northoltu obilježava 1903 poginula lica. Glavni komandant lovačke komande, glavni maršal vazduhoplovstva Sir Hugh Dowding, bio je grubi u svojoj procjeni: 'Da nije bilo veličanstvenog rada poljskih eskadrila i njihove nenadmašne hrabrosti, oklijevam da kažem da je ishod bitke bio bi isti'. Ovu ocjenu ponovio je iDržavnog sekretara za ratno vazduhoplovstvo i zaista, tokom nekih od najočajnijih tačaka bitke, RAF je imao 'samo 350 pilota za skakanje, od kojih su skoro 100 bili Poljaci'.
Vidi_takođe: Appleby Castle, CumbriaIpak, na kraju ratnim poljskim trupama nije bilo dozvoljeno da učestvuju u savezničkoj paradi pobjede kako se ne bi pogoršalo stanje Josifa Staljina. Zagovornici Bregzita ili ne, svi bismo trebali biti zahvalni na žrtvi koju je tako malo podnijelo za toliko mnogo. Bez dvije eskadrile 'odvažnih Poljaka', eminentno je moguće da ne bi bilo ni Britanije, ni EU iz koje bi glasali.
Joss Meakins je diplomirani student na Univerzitetu Kolumbija u New Yorku , studira rusku i međunarodnu politiku. Prije Kolumbije diplomirao je francuski i ruski jezik na Kembridžu. Njegovi primarni istraživački interesi uključuju Rusiju i bivši Sovjetski Savez, reforme u Ukrajini i odnose Rusije s NATO-om.