U devetnaestom veku, East Enders iz Londona izmislili su način komuniciranja putem kodiranog govora, koji je postao poznat kao Cockney Rhyming sleng.

Njegova pojava datira se u 1840-te, vrijeme kada je Istok Enders iz Londona pokušavali su da zarade za život na razne načine i zahtijevali su način komunikacije kako prolaznici, posebno bilo ko iz policije, ne bi mogli razumjeti šta govore.

Od trgovaca na tržištu do londonskih kriminalaca, East Ender je pronašao genijalan način da izbjegne druge da shvate o čemu govore. Od tada, lingvistička evolucija slenga Cockney Rhyming u narodni jezik omogućila je govornicima engleskog širom zemlje mnoge uobičajene fraze.

Porijeklom iz East Enda Londona, izraz Cockney odnosi se na svakoga rođenog u zvuku crkvena zvona St Mary-le Bow u Cheapsideu, grad London.

Unutar ove geografske lokacije u glavnom gradu, Cockneyju, kao i druge zajednice širom Britanskih ostrva već je imao dijalekt sa svojim jedinstvenim karakteristikama, fleksijama i kadencom. Kako govori radnička klasa, Cockney je postao sveobuhvatni izraz koji se koristi za opisivanje nekoga iz Londona, posebno sa ovom vrstom akcenta.

Evolucija Cockney Rhyming Slenga je međutim bila specifičnija jer je nastala iz potrebe da se imati ihrazgovor koji se ne može čuti ili razumjeti, često s nastojanjem da se prikriju nedozvoljene aktivnosti.

U 1700-im godinama, policijski nadzor u zajednici odvijao se u manje formalnom aranžmanu s pojedincima koji su privatno plaćeni za održavanje zakona. Bez zvaničnog rukovodećeg tijela za takve aktivnosti, kriminal bi se mogao odvijati relativno nekontrolirano. To je bilo sve dok londonski sudija i pisac po imenu Henry Fielding nije sastavio prvu profesionalnu policiju poznatu kao Bow Street Runners.

Grupa se u početku sastojala od šest plaćenih policajaca koje je obučavala i plaćala vlada, dok je također primanje nagrada kada su osumnjičeni uhapšeni.

Sa uspehom plana koji je rastao, do ranih 1800-ih smatralo se da je skoro sedamdeset ovih policajaca patroliralo ulicama Londona.

Međutim, na kraju, ovaj prvi napad na formalne policijske snage zamijenjen je formiranjem Metropolitan policije 1829. i konačnim raspuštanjem Bow Street Runnersa 1839.

Dok se stanovništvo Londona nastavilo širiti, količina policajaca na raspolaganju za upravljanje takvom zajednicom bio je potreban veći odgovor i još formalniji i centraliziraniji okvir.

Sir Robert Peel koji je služio kao ministar unutrašnjih poslova 1822., a kasnije postao premijer 1838., skrenuo je pažnju na ova pitanja dok su brojni parlamentarni istražene komisijeprijedloge za provođenje zakona.

Ove rasprave bi na vrijeme dovele do Peelovog zakona o metropolitanskoj policiji iz 1829. kojim su uspostavljene profesionalne, stalne i centralizirane policijske snage za područje Velikog Londona.

Ove policajac bi postao poznat kao "bobbies", žargonski izraz koji označava vezu sa Sir Robertom (Bobbyjem) Peelom koji se i danas koristi.

Sredinom 1800-ih, sa novim "bobijima na ritmu", patrolirajući ulicama Londona, zajednica koknija tražila je način da komunicira bez privlačenja pažnje novih policijskih snaga.

Rezultat je bio često duhovit sleng koji se rimovao rečima koji je obično koristio dve imenice sa ovim poslednjim rimovanje sa riječju koja je zamijenjena, na primjer “jabuka i kruške” što znači stepenice.

Iako su se zamjene slenga često rimovale, to nisu uvijek činile, jer je ponekad izostavljena posljednja rimovana imenica, kao što je "tratinčice" što znači čizme pri čemu nedostaje druga polovina fraze, "korijeni tratinčice". Ovo samo dodaje konfuziju za one koji pokušavaju da shvate kodirani jezik.

Vremenom, razvoj ovih privlačnih fraza proširio bi se širom zajednice, često korištenih među londonskim kriminalcima koji su tražili način da komuniciraju njihove tajne aktivnosti pred nosom policije.

Ubrzo će postati ukorijenjen dio Cockneyjevog govorapristanišni radnici, trgovci ribom i radnici na tržnici koji koriste izraze.

Neki dobro poznati primjeri uključuju:

Adam i Eva – vjeruju (koristi se u frazi ' da li bi to Adam i Eva?)

Jabuke i kruške – Stepenice

Krem naprskane – izgnječene

Pas i kost – Telefon

List čaja – Lopov

Dicky Bird – Riječ

Lemon Squeezy – Lako

Vojska i mornarica – Umak

Crki kruh – Mrtav

Jedan i dva – Cipele

Duck and Dive – Skive

Baker's Dozen – Cousin

Džem tart – Srce

Hleb i med – Novac

Ove fraze će nastaviti da se razvijaju kako ih je sve više ljudi koristilo, a kodifikovani jezik je usvojen u narodni jezik svakodnevnog londonskog govora na ulicama.

Takve fraze su takođe nastavile da se dodaju u rečnik rimovanog slenga sa specifičnim vezama na aktivnosti koje su Cockneys preduzeli u to vrijeme u Engleskoj.

Bilo je prilično uobičajeno u devetnaestom vijeku da stanovnici Londona putuju u Kent i provode svoja ljeta u branju hmelja. Tu je žargonski izraz za psa postao "trešnja" što ima svoje korijene u "trešnja svinja" koji se odnosi na kontejner koji se koristio za sakupljanje usjeva.

Dijalekt je također često uključivao određena područja i nazive mjesta u Londonu na primjer:

Hampstead Heath što znači zubi.

Peckham Rye što znači kravata.

Tilbury Docks što znači čarape.

Barnet fair znači kosa.

Od svog porijeklasredinom 1800-ih, sleng Cockney Rhyminga evoluirao je da postane opsežan lingvistički fenomen sam po sebi. Sa frazama koje su se neprestano dodavale i modificirale tokom decenija, ono što je započelo s namjerom da se izbjegne vlasti s lažnim kriminalnim prizvukom razvilo se u često bezopasan svakodnevni govor koji koriste mnogi pojedinci.

Ova evolucija će se nastaviti iu svijetu. dvadeseti vek sa originalnim adaptiranim izumima, na primer, Mickey Bliss što znači 'tako pišati' (ismijavati nekoga) postao je 'tako mike'. Ili 'pričati svinjetine' što bi se obično odnosilo na nekoga ko govori laži, a potiče od 'svinjske pite'.

Dodavale bi se nove riječi i fraze s referencama na savremenu kulturu kao što su Hank Marvin što znači gladovanje i Basil Fawlty, a popularna komedija, što znači Balti.

Mnoge od ovih fraza i referenci ušle bi u rečnik ljudi s vrlo malo razmišljanja o njihovom porijeklu iz devetnaestog stoljeća u istočnom dijelu Londona. Jedan od takvih primjera je široko korištena fraza, koja je i danas uobičajena, “puhanje maline” koja potiče od 'tarta od maline', rimovanog slenga što znači 'prdec'.

Dok je rimovani sleng Cockneya postao ugrađen u leksikon engleski jezik, to nipošto nije bio jedini sleng te vrste, jer su se u engleskom govornom području fraze i konstrukcije slenga razvile iz sličnih razloga uSjedinjene Američke Države kao i Australija.

Do kraja dvadesetog stoljeća, povećana popularnost određenih fraza proizišla je iz njihovog uključivanja u televizijske serije, filmove, pa čak i muziku, pokazujući njihovu prihvaćenost u glavni tok kulture i komunikacije.

Sada, u dvadeset prvom veku, engleski jezik nastavlja da se menja i prilagođava, sa svojim stalno promenljivim potrebama i raznolikošću stanovništva. Slično kao i Cockneyi iz Londona devetnaestog stoljeća, moderni govornici engleskog nastavljaju prilagođavati jezik za vlastitu upotrebu, neprestano usvajajući nove fraze i terminologiju kako bi odražavali novu generaciju.

Iako bi rezultat toga mogao značiti pad u neke od žargonskih fraza iz prošlosti, mnogi izrazi postali su oslonac engleskog jezika često prolaze kroz naše usne ne razmišljajući o njihovom porijeklu.

Cockney Rhyming sleng i dalje će se pojavljivati ​​u jezičkim konstrukcijama, služeći kao mali dio povijesti, podsjetnik da naš jezik i govor, kao i svi aspekti naše kulture, odražavaju složenu, raznoliku i zanimljivu povijest ljudi i mjesta koja nastavljaju rasti i mijenjati se.

Jessica Brain je slobodni pisac specijaliziran za historiju. Sa sjedištem u Kentu i zaljubljenik u sve povijesne stvari.