Ahh…. Riba, krumpirići i kašasti grašak! Ne postoji ništa više britanski od ribe i krumpirića. Svježe skuhana, vruća riba i krumpirići, ugušena u soli i natopljena octom, zamotana u novine i pojedena vani na hladnom i zimskom danu – to se jednostavno ne može nadmašiti!

Pa kako, kada i gdje je nastalo ovo tipično britansko jelo?

Smatra se da je krumpir u Englesku iz Novog svijeta u 17. stoljeću donio Sir Walter Raleigh, iako se vjeruje da su Francuzi izmislili prženi krumpir čips.

I Lancashire i London tvrde da su prvi koji su izmislili ovo poznato jelo – čips je bio jeftina, glavna hrana industrijskog sjevera, dok je pečena riba uvedena u londonski East End. Godine 1839. Charles Dickens spomenuo je "skladište pržene ribe" u svom romanu 'Oliver Twist'.

Stanovništvo je ubrzo odlučilo da je kombinacija pržene ribe i krumpirića vrlo ukusna kombinacija i tako je rođeno naše nacionalno jelo ribe i krumpirića!

Smatra se da je prva trgovina ribom i krumpirićima u sjevernoj Engleskoj otvorena u Mosselyju, blizu Oldhama, Lancashire, oko 1863. g. Lees prodavao je ribu i krumpiriće iz drvene kolibe u tržnicu, a kasnije je prenio posao u stalni dućan preko puta koji je u izlogu imao sljedeći natpis: "Ovo je prva trgovina s ribom i krumpirićima na svijetu".

Međutim, u Londonu jerekao je da je Joseph Malin, židovski imigrant, otvorio trgovinu s ribom i krumpirićima u Cleveland Wayu uz zvuke Bow Bells 1860-ih.

Trgovine s ribom i krumpirićima izvorno su bile male obiteljske tvrtke, često vođene od 'prednja soba' kuće i bili su uobičajeni do kraja 19. stoljeća.

Kroz drugi dio 19. stoljeća i duboko u 20. stoljeće, trgovina ribom i krumpirićima uvelike se proširila kako bi zadovoljila potrebe rastuće industrijsko stanovništvo Velike Britanije. Zapravo, moglo bi se reći da je industrijska revolucija djelomično potaknuta ribom i krumpirićima!

Razvoj koćarice na parni pogon donio je ribu iz cijelog sjevernog Atlantika, s Islanda i Grenlanda, a parne željeznice omogućile su jednostavno i brzo distribucija ribe diljem zemlje.

Riba i krumpirići postali su toliko bitni za prehranu običnih muškaraca i žena da je jedna trgovina u Bradfordu morala zaposliti vratara da kontrolira red u vrijeme gužve tijekom 1931. Teritorijalna vojska pripremala se za bitku na ribi i krumpirićima koji su se dostavljali u posebnim ugostiteljskim šatorima podignutim u kampovima za obuku 1930-ih.

Prodavaonica ribe i krumpirića bila je neprocjenjiva u dopuni tjedne prehrane obitelji u Drugom svjetskom ratu, jer riba i čips je bio među rijetkim namirnicama koje se nisu racionirale. Redovi su često bili dugi satima kada bi se pročulo da u prodavaonici čipsa ima ribe!! Jednom prilikom u Brian’s Fish andChip Shop u Leedsu, kada je riba bila rijetka, prodavali su se domaći riblji kolači – uz zbunjujuće i pomalo zabrinjavajuće upozorenje: “Potrošači: Ne preporučujemo upotrebu octa s ovim ribljim kolačima”!!

Dakle, jesu li riba i krumpirići dobri za nas, nutricionistički? Riba i krumpirići vrijedan su izvor proteina, vlakana, željeza i vitamina, osiguravajući trećinu preporučene dnevne doze vitamina za muškarce i gotovo polovicu za žene. Slavni engleski nutricionist Magnus Pyke naveo ga je kao primjer tradicionalnog jela kojemu su se nekoć rugali prehrambeni snobovi i čak cenzurirali poklonici zdrave hrane, a sada ga se u potpunosti cijeni kao hranjivu kombinaciju.

Godine 1999. Britanci su konzumirali gotovo 300 milijuna porcija ribe i krumpirića* – što je jednako šest porcija za svakog muškarca, ženu i dijete u zemlji. Sada postoji oko 8 500 trgovina s ribom i krumpirićima* diljem Ujedinjenog Kraljevstva – to je osam za svako McDonald'sovo prodajno mjesto, čime je British Fish and Chips omiljeno jelo za ponijeti u zemlji.

*Izvor: Nacionalna federacija Friteze za ribu