Lord Byron
‘Ljud, loš i opasan za znati’. Tako je lady Caroline Lamb opisala svog ljubavnika Georgea Gordona Noela, šestog barona Byrona i jednog od najvećih pjesnika romantičara u engleskoj književnosti.
Kao što je poznat po svom skandaloznom privatnom životu kao i po svom radu, Byron je bio rođen 22. januara 1788. u Londonu i naslijedio titulu Baron Byron od svog prastrica u dobi od 10 godina.
Proživio je haotično djetinjstvo u Aberdeenu, odgajano od svoje šizofrene majke i nasilne medicinske sestre. Ova iskustva, plus činjenica da je rođen sa klinastim stopalom, možda su imala neke veze s njegovom stalnom potrebom da bude voljen, izraženom kroz njegove brojne afere sa muškarcima i ženama.
Školovao se u školi Harrow i Triniti koledžu u Kembridžu. U Harrowu je doživio svoje prve ljubavne veze sa oba spola. Godine 1803. u dobi od 15 godina ludo se zaljubio u svoju rođaku, Mary Chaworth, koja mu nije uzvratila osjećaje. Ova neuzvraćena strast bila je osnova za njegova djela 'Hills of Annesley' i 'The Adieu'.
Dok je u Trinityju eksperimentirao s ljubavlju, otkrio politiku i zapao u dugove (njegova majka je rekla da je imao "nepromišljeno zanemarivanje za novac”). Kada je napunio 21 godinu, zauzeo je svoje mjesto u Domu lordova; međutim, nemirni Bajron je sledeće godine napustio Englesku na dvogodišnju evropsku turneju sa svojim velikim prijateljem Džonom Kamom Hobhausom. Posetio je Grčku zaprvi put i zaljubio se i u zemlju i u ljude.
Byron se vratio u Englesku 1811. godine baš kad mu je umrla majka. Dok je bio na turneji, počeo je da radi na pesmi „Hodočašće Čajld Harolda“, delimično autobiografskom prikazu putovanja jednog mladića u inostranstvo. Prvi dio djela objavljen je uz veliko priznanje. Byron je postao poznat preko noći i bio je veoma tražen u društvu Regency London. Njegova slavna ličnost bila je takva da ga je njegova buduća supruga Annabella Milbanke nazvala 'Byromania'.
Godine 1812. Bajron se upustio u aferu sa strastvenom, ekscentričnom – i oženjenom – lejdi Caroline Lamb. Skandal je šokirao britansku javnost. Takođe je imao afere sa ledi Oksford, ledi Frensis Vebster i takođe, vrlo verovatno, sa svojom udatom polusestrom, Augustom Leigh.
Godine 1814. Augusta je rodila kćer. Dijete je uzelo očevo prezime Leigh, ali su se širili tračevi da je otac djevojčice zapravo Byron. Možda u pokušaju da povrati svoju reputaciju, Bajron se sledeće godine oženio Anabelom Milbank, sa kojom je dobio ćerku Augustu Adu. Zbog Byronovih brojnih afera, glasina o njegovoj biseksualnosti (homoseksualnost je u to vrijeme bila zabranjena) i skandala oko njegove veze s Augustom, par se razveo ubrzo nakon rođenja djeteta.
Annabella, Lady Byron
U aprilu 1816. Byron je pobjegao iz Engleske, napustivšiiza propalog braka, ozloglašenih afera i rastućih dugova. To ljeto je proveo na Ženevskom jezeru sa pjesnikom Percy Bysshe Shelleyjem, njegovom suprugom Mary i Maryinom polusestrom Claire Clairmont, s kojom je Byron imao aferu dok je bio u Londonu. Claire je bila privlačna, živahna i raskošna brineta i par je ponovo pokrenuo svoju aferu. Godine 1817. vratila se u London i rodila njihovu kćer Allegru.
Byron je otputovao u Italiju. U Veneciji je imao više afera, sa Mariannom Segati, ženom svog stanodavca i Margaritom Cogni, ženom venecijanskog pekara.
Prodaja opatije Newstead za 94.500 funti u jesen 1818. oslobodila je Bajronove dugove i ostavila ga sa velikodušan prihod.
Vidi_takođe: Vremenska linija Prvog svjetskog rata – 1918Do sada ga je Byronov razvratni život ostario daleko iza njegovih godina. Međutim, 1819. godine započeo je aferu sa groficom Terezom Guiccioli, koja je imala samo 19 godina i bila je udata za muškarca koji je skoro tri puta stariji od nje. Njih dvoje su postali nerazdvojni; Byron se uselio kod nje 1820.
Teresa Guiccioli
U tom periodu u Italiji Byron je napisao neke od svojih najpoznatija djela, uključujući 'Beppo', 'Danteovo proročanstvo' i satiričnu poemu 'Don Huan', koju nikada nije završio.
Do sada je Bajronova vanbračna kćerka Allegra stigla u Italiju, koju je poslala njena majka Claire da bude sa svojim ocem. Bajron ju je poslao na školovanje u samostan blizu Ravene, gde je i umrlaAprila 1822. Kasnije te iste godine Bajron je takođe izgubio svog prijatelja Šelija koji je umro kada je njegov brod Don Juan pao na more.
Njegova ranija putovanja ostavila su Bajrona veliku strast prema Grčkoj. Podržao je grčki rat za nezavisnost od Turaka i 1823. napustio Đenovu da bi otputovao u Kefaloniju da se uključi. Potrošio je 4000 funti na preuređenje grčke flote i u decembru 1823. otplovio u Mesolonghi, gdje je preuzeo komandu nad grčkom jedinicom lovaca.
Njegovo zdravlje je počelo da se pogoršava i u februaru 1824. godine se razbolio. Nikad se nije oporavio i umro je u Missolonghiju 19. aprila.
Vidi_takođe: Godina folklora – februar
Njegova smrt oplakivana je širom Grčke gdje je bio cijenjen kao nacionalni heroj. Njegovo tijelo je vraćeno u Englesku kako bi ga sahranili u Westminsterskoj opatiji, ali je to odbijeno zbog njegovog "sumnjivog morala". Sahranjen je u domu svojih predaka Newstead Abbey, u Nottinghamshireu.