Dvadeset i tri godine u zatočeništvu pretvorile su mladića iz Cornwalla u elitnog borca ​​u marokanskoj vojsci. Njegovo ime je bilo Thomas Pellow, čovjek koji će pobjeći iz svog ropstva i vratiti se kući da ispriča svoju priču.

Pellow je rođen 1704. godine, a život je započeo u Penrynu, Cornwall, sina Thomasa Pellowa i njegove žene Elizabeth. Njegovo djetinjstvo bilo je tipično za to vrijeme, ali nažalost, njegov život će se okrenuti naglavačke jednog kobnog dana u ljeto 1715.

Sada u jedanaest, Tomas je pratio svog strica Johna, kapetana broda sa petočlana posada, koja je krenula na putovanje noseći tovar sardela u Genovu.

Iako putovanje nije ispunilo očekivanja mladog Thomasa, stvari su se spremale skrenuti na gore na povratku kući.

Dok je brod krenuo preko Biskajskog zaljeva, ujak John i njegovi ljudi iznenada su se našli u zasjedi nedaleko od rta Finisterre, poluotoka na obali Galicija. Ovdje su dva broda u kojima su bili pirati iz Barbary napala njihov brod i zarobila posadu, uključujući i jedanaestogodišnjeg Thomasa.

Sada u posjedu svojih zarobljenika Cornish, maurski pirati vratili su se u lučki grad Salé gdje su isporučili svoje nove robove sultanu Maroka.

Nakon bogatog putovanja konačno su stigli do kopna, gdje su Tomas i grupa zarobljenika odvedeni ugrad Rabat, gdje je bio odvojen od svog ujaka.

Thomas je sada bio sasvim sam, zarobljenog od strane nepoznatih napadača u stranoj zemlji govoreći stranim jezikom.

Njegova sudbina je odlučena kada je je predstavljen sultanu i ručno odabran, zajedno sa još trojicom.

Sultan Moulay Ismail Ibn Sharif, 1719

Čim je stigao, Toma je svjedočio užasne razine nasilja, događaji koji bi osigurali njegovu pokornost.

Na svom prvom položaju kao rob poslat je u oružarnicu na čišćenje, međutim nije ostao dugo jer je bio namijenjen sultanovom sinu, Muley Spha.

Sin se pokazao kao izvanredan lik, dobro poznat po svom lošem postupanju prema robovima i neukusnoj upotrebi kazni i mučenja. Thomas je bio u teškoj vožnji.

Kada je primijetio da je uprkos Thomasovim godinama veoma inteligentan, Spha je odlučila primijeniti različite taktike kako bi iskoristila dječaka.

Umjesto da direktno koristi nasilje za natjerao ga da posluša, pokušao ga je prevesti u islam, koristeći mito i obećanje boljeg života.

Thomas je u početku ostao nepokolebljiv u svom odbijanju, međutim gnjev na koji je naišao od Spha jednostavno je rezultirao sedmicama mučenja uključujući držanje u lancima cijeli dan i izvođenje samo na bastinado što je uključivalo vješanje naopačke i bijesno bičevanje po tabanima.

Nije iznenađujuće, podu takvim teškim fizičkim uslovima, Tomas je popustio i prešao na islam, iako će kasnije komentirati površnost svog obraćenja, napominjući da pod takvim prisilom nije imao drugog izbora.

Nažalost, to je također značilo da kada je Thomasova porodica čuvši vijest da je još živ, ali da je prešao na islam, engleska vlada je odbila da ga navede kao roba koji se može otkupiti iz zatočeništva i time je njegova sudbina bila zapečaćena.

Nazad u Maroku, Sultan je dao uputstva Tomasu da pohađa školu i nauči arapski, međutim Moulay Spha nije poslušao njegova naređenja. Kao rezultat toga, sultan ga je dao ubiti ispred Pellowa.

U međuvremenu, sultan je prepoznao Tomasovu inteligenciju i našao mu dužnosti u palati što je značilo bolje uslove života.

Ubrzo mu je povjereno da bude zadužen za druge dječake robove i unapređen je da radi za Ismailovog drugog sina.

Sada tečno govori arapski, Tomasu je bilo jednako važno da nauči lokalne običaje i očekivanja njegovog gospodara. Pod ovim uslovima, njegova snaga karaktera je stalno izazivana i testirana. Jedan takav primjer dogodio se kada je stavljen na stražu u kraljevskom domu neposredno ispred kraljevskog harema.

Tada je imao samo petnaest godina, ali se odlično nosio sa izazovom kada je sultan Ismail lupao na vrata da ga puste unutra, uprkos strogim pravilima.pridržavanje prethodne najave za posjetu. Ne želeći zanemariti pravila, ali shvativši da je iza vrata sultan, Pellow je pucao upozorenje i izjavio da mora da je varalica jer je pravi Sultan previše častan da ne poštuje pravila palače.

Unutrašnjost Harema u Maroku

Plašeći se svoje kazne sljedećeg jutra, Pellow je bio iznenađen kada je saznao da se sultan, uprkos svom bijesu, divio Thomasovoj odlučnosti da slijedi pravila jer na kraju je dokazao svoju lojalnost i osjećaj dužnosti. Ovo zapažanje bi ga držalo na dobrom mjestu dok se uzdizao kroz činove.

Sada kada je bio stariji, sultan je također smatrao prikladnim da mu organizira brak, nešto što bi se pokazalo plodnim za Ismaila u raznim načine. Dozvoljavajući brakove za robove, osigurao je da i sva buduća djeca postanu robovi. Štaviše, bilo kakva robovska partnerstva bi također ometala moguće pokušaje bijega jer bi jedan morao ostaviti drugog iza sebe, čime bi se svaki pojedinac čvrsto ukorijenio u široku mrežu porobljavanja.

Thomas nije bio izuzetak: i on je dobio ženu i na kraju je sa njom dobio kćer, međutim nijedno od njih nije preživjelo jer su umrli od bolesti dok je on obavljao svoje vojne dužnosti.

Pellow bi se našao dodijeljen u Abid al-Bukhari (inače poznat kao Crna garda). Ovo je bio afrički korpusrobovske vojnike koje je sultan okupio kao elitnu borbenu snagu.

S obzirom na to, njihov ropski status je nametnut jer im nije bilo dozvoljeno da rukuju istom vrstom oružja kao što su mač ili koplje.

Pellowu nije trebalo dugo da se uzdigne kroz redove vojnog sistema i odigra ključnu ulogu u oružanim snagama. Za služenje vojnicima evropskog porijekla poput njega, to bi pružilo priliku da steknu uloge s više privilegija i mogućnosti.

U ovoj ulozi stigao je do čina kapetana i služio na prvoj liniji fronta u ključnom trenutku u istoriji Maroka, dok se prijetnja osvajačke otomanske vojske zloslutno nadvijala nad sultanom.

U ovom kontekstu, Pellowov visoki vojni status rezultirao je time da je služio u tri vojne kampanje i preuzeo komandu nad drugim robovskim vojnicima dok ih je vodio u bitku.

To ga, međutim, nije odvratilo od vlastitog bijega pokušaja jer je napravio dva neuspješna pokušaja, nadajući se da će se prerušiti u trgovca.

Njegov zadatak bi se pokazao nevjerovatno teškim jer su doušnici bili razbacani po kraljevstvu, a sama palata je bila udaljena od obale dugo hoda.

Pokušavajući da iskoristi nestabilna vremena u Maroku, napravio je još jedan pokušaj koji nije uspio.

U međuvremenu, njegova vojna karijera odvela ga je u Saharu na vježbu skupljanja robova.

Konačno 1737. prilikapredstavio se da napravi poslednji pokušaj da pobegne, sada već dvadeset tri godine u ropstvu. Nakon što se prerušio u putujućeg doktora, uspio je izbjeći mrežu doušnika koji su tražili odbjegle i stigao do obale gdje se ukrcao na irski brod.

Do ovog trenutka još nije u potpunosti osigurao svoju slobodu kao prvi brod na koji se ukrcao odveo ga je samo do Gibraltara, gdje mu je zbog zabune oko njegovog identiteta zabranjeno silazak s broda. S obzirom da je posada vjerovala da je Mavar, sada preplanuo, s bradom i u autohtonoj odjeći, trebalo bi ga uvjeriti prije nego što mu bude dozvoljeno da ode.

Druga osoba koju je sreo prijetila bi da će otkriti da je on odbjeglog roba i neka ga vrate svojim otmičarima u Maroko. Kao odgovor, sada očajnički blizu postizanja svog cilja slobode, Pellow je pretukao čovjeka prije nego što se ukrcao na drugi brod koji je išao za London.

I tako je u ljeto 1738. tridesettrogodišnji muškarac, koji je posljednji put je vidio Englesku u dobi od jedanaest godina, vratio se kući.

Nakon što je prvobitno stigao u London, otputovao je u Cornwall i u oktobru se konačno ponovo ujedinio sa roditeljima i dočekao ga herojskom dobrodošlicom. Njegovu nevjerovatnu priču prenijele su novine i mnogi u lokalnoj zajednici bili su oduševljeni njegovim povratkom jer priče poput njegove obično nisu imale sretan kraj.

Thomas Pellow je konačno mogao,nakon dvadeset i tri godine odahnuti; njegova muka je završena, njegova sloboda osigurana i prijetnja njegovom životu više ne postoji.

Nekoliko godina kasnije napisao će svoje memoare u bestseler romanu pod naslovom „Povijest dugog zatočeništva i avantura Thomasa Pellowa” koji je pružio zadivljujući i uvjerljiv prikaz ropstva, islamske kulture i kraljevstva Maroka.

Frontispiece iz priče o robovima Thomasa Pellowa

Nažalost međutim, Pellowova asimilacija kod kuće pokazala se težom nego što je očekivao.

Ubrzo je postalo jasno da su njegove formativne godine provedene u Maroku trajno oblikovale njegov karakter.

Uprkos žudnji za engleskim obalama dok je bio zarobljenik, kada se vratio u Englesku sve se promijenilo, pa tako i on. Sada više nije bio fizički vezan lancima, njegovo srce i um su i dalje bili; Engleska više nije bila dom.

Jessica Brain je slobodni pisac specijalizovan za istoriju. Sa sjedištem u Kentu i zaljubljenik u sve povijesne stvari.