Do 1856. godine, uglavnom zahvaljujući utjecaju Britanije, 'jurnjava za zmajem' bila je raširena širom Kine. Termin je prvobitno skovan na kantonskom u Hong Kongu, a odnosio se na praksu udisanja opijuma ganjanjem dima opijumskom lulom. Iako je do ovog trenutka prvi opijumski rat bio zvanično završen, ostali su mnogi prvobitni problemi.

Ugovor iz Nankinga

Britanija i Kina i dalje su bile nezadovoljne neravnopravnim Ugovorom iz Nankinga i neugodnim mirom koji je uslijedio. Britanija je i dalje željela da se trgovina opijumom legalizira, a Kina je ostala duboko ogorčena zbog ustupaka koje su već učinili Britaniji i činjenice da Britanci nastavljaju ilegalno prodavati opijum svom stanovništvu. Pitanje opijuma ostalo je zabrinjavajuće neriješeno. Britanija je također željela pristup zidinama Guangzhou, još jednu veliku tačku spora u to vrijeme jer je unutrašnjost Kine bila zabranjena strancima.

Da bi stvari dodatno zakomplikovale, Kina je bila upletena u Taiping pobunu, koja je počela u 1850. i stvarajući period radikalnih političkih i vjerskih preokreta. Bio je to ogorčen sukob unutar Kine koji je odnio oko 20 miliona života prije nego što je konačno došao do kraja 1864. Dakle, pored pitanja opijuma koji su Britanci neprestano ilegalno prodavali u Kini, car je također morao ugušiti kršćaninapobuna. Međutim, ova pobuna je bila snažno protiv opijuma što je dodatno zakomplikovalo stvari, jer je stav protiv opijuma bio koristan za cara i dinastiju Qing. Međutim, to je bila kršćanska pobuna i Kina je u to vrijeme prakticirala konfucizam. Dakle, iako su postojali dijelovi pobune koji su bili široko podržani, uključujući njihovo protivljenje prostituciji, opijumu i alkoholu, ona nije bila univerzalno podržana, jer je još uvijek bila u suprotnosti s nekim duboko ukorijenjenim kineskim tradicijama i vrijednostima. Vlast dinastije Qing nad regijom postajala je sve slabija, a otvoreni izazovi njihovog autoriteta od strane Britanaca samo su raspirivali vatru. Tenzije su ponovo počele eskalirati između dvije velike sile.

Detalj sa scene Taiping pobune

Ove tenzije su došle do vrhunca u oktobru 1856. godine, kada su Britanci registrovali trgovački brod 'Arrow' pristao u Kantonu i ukrcala ga je grupa kineskih zvaničnika. Oni su navodno pretražili brod, spustili britansku zastavu, a zatim uhapsili neke od kineskih mornara na njemu. Iako su mornari kasnije pušteni, ovo je bio katalizator za britansku vojnu odmazdu i sukobi su ponovo izbili između dvije snage. Kako su stvari eskalirali, Britanija je poslala ratni brod duž Biserne rijeke koji je počeo pucati na Kanton. Britanci su tada uhvatili i zatvorili guvernera koji je umrou britanskoj koloniji Indiji. Trgovina između Britanije i Kine je tada naglo prestala jer je došlo do ćorsokaka.

U ovom trenutku su se druge sile počele uključivati. I Francuzi su odlučili da se umešaju u sukob. Francuzi su imali zategnute odnose sa Kinezima nakon što je francuski misionar navodno ubijen u unutrašnjosti Kine početkom 1856. To je Francuzima dalo izgovor koji su čekali da stanu na stranu Britanaca, što su i učinili. Nakon toga su se uključile i SAD i Rusija koje su od Kine tražile trgovinska prava i ustupke. 1857. Britanija je pojačala invaziju na Kinu; pošto su već zauzeli Kanton, uputili su se u Tianjin. Do aprila 1858. stigli su i tada je ponovo predložen sporazum. Ovo bi bio još jedan od nejednakih ugovora, ali bi ovaj ugovor pokušao da uradi ono za šta su se Britanci sve vreme borili, odnosno da bi zvanično legalizovao uvoz opijuma. Međutim, ugovor je imao i druge prednosti za navodne saveznike, uključujući otvaranje novih trgovačkih luka i omogućavanje slobodnog kretanja misionara. Međutim, Kinezi su odbili ratifikovati ovaj ugovor, što je pomalo iznenađujuće, jer je za Kineze ovaj ugovor bio još neravnopravniji od prethodnog.

Pljačkanje carske ljetne palače od strane anglo-francuskih trupa

TheBritanski odgovor na ovo bio je brz. Peking je zauzet, a carska ljetna palata spaljena i opljačkana prije nego što je britanska flota otplovila obalom, praktično držeći Kinu za otkup kako bi ratifikovala sporazum. Konačno, 1860. Kina je kapitulirala pred superiornom britanskom vojnom snagom i postignut je Pekinški sporazum. Ovaj novoratifikovani ugovor bio je kulminacija dva opijumska rata. Britanci su uspjeli pridobiti trgovinu opijumom za koju su se toliko borili. Kinezi su izgubili: Pekinški sporazum je otvorio kineske luke za trgovinu, dozvolio stranim brodovima niz Jangce, slobodno kretanje stranih misionara unutar Kine i što je najvažnije, dozvolio legalnu trgovinu britanskim opijumom unutar Kine. Ovo je bio veliki udarac za cara i kineski narod. Ljudsku cijenu kineske ovisnosti o opijumu ne treba podcijeniti.

Detalj iz Rabina Shawa 'Autoportret pušača opijuma (San ljetne noći)'

Međutim, ovi ustupci su bili više od prijetnje moralnim, tradicionalnim i kulturnim vrijednostima Kine u to vrijeme. Oni su doprinijeli konačnom padu dinastije Qing u Kini. Imperijalna vlast je padala u ruke Britanaca iznova tokom ovih sukoba, a Kinezi su bili primorani na ustupak za ustupkom. Pokazalo se da se ne mogu dorasti britanskoj mornarici ili pregovaračima. Britanija je bilasada legalna i otvorena prodaja opijuma u Kini i trgovina opijumom bi se nastavila povećavati godinama koje dolaze.

Međutim, kako su se stvari mijenjale i popularnost opijuma opadala, tako je opadao i njegov utjecaj u zemlji. 1907. Kina je potpisala desetogodišnji sporazum sa Indijom kojim je Indija obećala da će prestati uzgajati i izvoziti opijum u narednih deset godina. Do 1917. trgovina je gotovo prestala. Druge droge postale su modernije i lakše ih je proizvesti, a vrijeme opijuma i povijesnog 'ždera opijuma' došlo je do kraja.

Na kraju su bila potrebna dva rata, bezbroj sukoba, sporazuma, pregovora i bez sumnje značajan broj ovisnosti, kako bi se opijum utjerao u Kinu – samo da bi Britanci mogli uživati ​​u svojoj ključnoj šoljici čaja!

Napisala gđa Terry Stewart, slobodni pisac.