Ljudi Londona koji su uspjeli preživjeti veliku kugu 1665. sigurno su mislili da godina 1666. može biti samo bolja, a nikako gora!

Jadnici... nisu mogli zamišljali su novu katastrofu koja će ih zadesiti 1666.

Požar je izbio 2. rujna u Kraljevoj pekarnici u Pudding Laneu blizu London Bridgea. Požari su tada bili sasvim uobičajena pojava i ubrzo su ugašeni. Doista, kada je gradonačelnik Londona, sir Thomas Bloodworth, probuđen da mu se kaže za požar, on je odgovorio: “Sranje! Žena bi to mogla popizditi!”. Međutim, to je ljeto bilo jako vruće i tjednima nije bilo kiše, pa su drvene kuće i zgrade bile potpuno suhe.

Vatra je ubrzo zahvatila: 300 kuća brzo se srušio, a jaki istočni vjetar proširio je plamen dalje, skačući od kuće do kuće. Vatra je zahvatila niz ulica s kućama, čiji su se gornji katovi gotovo dodirivali preko uskih krivudavih uličica. Napori da se vatra stavi pod kontrolu korištenjem kanti brzo su propali. Panika se počela širiti gradom.

Dok je požar bjesnio, ljudi su pokušali napustiti grad i slijevali su se u rijeku Temzu u pokušaju da pobjegnu čamcem.

Zavladao je apsolutni kaos, kao što se danas često događa, jer su tisuće 'vidovnika' iz sela dolazile vidjeti katastrofu. Samuel Pepys i JohnEvelyn, spisateljice dnevnika, obje su dale dramatične izvještaje iz prve ruke o sljedećih nekoliko dana. Samuel Pepys, koji je bio činovnik Privy Seal, požurio je obavijestiti kralja Charlesa II. Kralj je odmah naredio da se sve kuće na putu požara sruše kako bi se stvorio 'proboj protiv požara'. To je učinjeno zakačenim motkama, ali bezuspješno jer ih je vatra prestigla!

Do 4. rujna pola Londona bilo je u plamenu. Kralj se sam pridružio vatrogascima, dodajući im kante vode u pokušaju da uguše plamen, ali vatra je bjesnila i dalje.

Kao krajnje sredstvo korišten je barut za dizanje u zrak kuća koje su ležale na putu požara i tako stvoriti još veći požarni proboj, ali zvuk eksplozije pokrenuo je glasine da se sprema francuska invazija... još veća panika!!

Dok su se izbjeglice slijevale iz grada, katedrala sv. Pavla bila je zahvaćena plamenom. Jutri olova na krovu su se otopili i slili na ulicu poput rijeke, a velika katedrala se srušila. Srećom, londonski Tower je izbjegao pakao i na kraju je požar stavljen pod kontrolu, a do 6. rujna u potpunosti je ugašen.

Samo je jedna petina Londona ostala stajati! Uništene su gotovo sve građanske zgrade, kao i 13 000 privatnih stanova, ali zapanjujuće je samo šest ljudi poginulo.

Stotine tisuća ljudi je poginuloostao bez doma. Osamdeset i devet župnih crkava, Cehovnica, brojne druge javne zgrade, zatvori, tržnice i pedeset i sedam dvorana sada su bile samo spaljene granate. Gubitak imovine procijenjen je na 5 do 7 milijuna funti. Kralj Charles dao je vatrogascima velikodušnu kesu od 100 gvineja koju su međusobno podijelili. Neće posljednji put neka nacija odati počast svojim hrabrim vatrogascima.

Neposredno nakon požara, jadni dementni francuski urar zvan (Lucky) Hubert, priznao je da je namjerno zapalio požar: pravda je bila brza i brzo je obješen. Međutim, nešto kasnije shvatilo se da ga on nije mogao pokrenuti jer u to vrijeme nije bio u Engleskoj!

Iako je Veliki požar bio katastrofa, on je očistio grad. Prenapučene i bolešću prožete ulice su uništene i pojavio se novi London. Spomenik je podignut u Pudding Laneu na mjestu gdje je požar počeo i danas se može vidjeti, gdje je podsjetnik na te strašne dane u rujnu 1666.

Sir Christopher Wren dobio je zadatak da ponovno izgradi London, a njegovo remek-djelo Katedrala svetog Pavla započeta je 1675. i dovršena 1711. U spomen na Sir Christophera postoji natpis u katedrali, koji glasi: “Si Monumentum Requiris Circumspice”. – “Ako tražite njegov spomenik, osvrnite se oko sebe”.

Wren je također obnovio 52 gradske crkve i svoje djelopretvorio londonski City u grad kakav danas prepoznajemo. Gornja karta, za koju se kaže da je reprodukcija originala, prikazuje plan Sir Christophera Wrena za rekonstrukciju grada nakon Velikog požara u Londonu. Obratite pažnju na donju lijevu stranu slike Thamesisa, riječnog boga po kojem je rijeka Temza dobila ime. U gornjoj lijevoj strani mitski feniks sugerira da će i London ustati iz pepela.

Neke su zgrade preživjele požar, ali samo ih se nekoliko može vidjeti do danas. Za pojedinosti i fotografije pogledajte naš članak 'Zgrade koje su preživjele Veliki požar u Londonu'.