„Nikada na polju ljudskih sukoba nije bilo toliko dugovano od strane tolikog broja prema malobrojnim“. – Winston Churchill

Nije odmah jasno šta gusjenica, zlatna ribica, zamorac i čizma s krilima imaju zajedničko. Međutim, sve su to nazivi avio klubova koji su nastali prije ili za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Za narod Britanije, Drugi svjetski rat je nesumnjivo bio zračni rat. Civili su nedvojbeno bili daleko više uključeni i svjesniji Drugog svjetskog rata nego prvog u Britaniji, čisto zato što je to bio takav rat iz zraka. To se bukvalno odvijalo iznad glava ljudi. Čak i prije nego što je počeo, RAF je započeo ogromnu kampanju širenja i pripreme za ono što su znali da dolazi. Hitler je pokazao svoju ruku u Gernici 1936. i RAF je bio odlučan da bude spreman. Znali su koliko će zavisiti od toga ko je komandovao nebom nad Britanijom. Trebalo je biti iznad toga da će se odlučiti o sudbini Britanije. Takođe je 1936. godine RAF podeljen na posebne komandne divizije: bombardersku, lovnu, kontrolnu i obuku.

U godinama koje su prethodile ratu, baze zračnih snaga su se pojavile širom zemlje, kao i ogromne komandne stanice bombardera i obalske straže; nigdje nije bio netaknut sukobom. Kada je rat počeo, Dom fronta je mnogo patio, od nemilosrdnih napada tokom bitke za Britaniju 1940. pa sve do Blitz-ai poslije. To je vjerovatno razlog zašto je bilo toliko civila koji su se također pridružili ratnim naporima, uključujući nadzornike zračnih napada, vatrogasce i pripadnike domobrana, čiji je i sam George Orwell bio dobrovoljac tri godine. Niko nije bio netaknut ovim ratom. Nema sumnje da su za vrijeme trajanja rata, civilna Britanija i Kraljevsko ratno zrakoplovstvo stvorile posebnu vezu.

Na početku rata bilo je samo 2.945 članova posade RAF-a. RAF je imao samo 749 aviona u poređenju sa 2.550 Luftwaffea. Upravo je taj nesrazmjer u broju doveo do toga da su ovi avijatičari postali poznati kao "nekolicina". Kada je Churchill rekao da 'nikada na polju ljudskih sukoba nije toliko dugovalo toliko prema malobrojnim', mislio je na njih nekoliko: na osoblje RAF-a koje je tako neumorno radilo i borilo se u obrani Britanije.

Tokom rata RAF je narastao na ogromnih 1.208.000 muškaraca i žena, od kojih je 185.000 bilo članova posade. Međutim, od tih 185.000, 70.000 je ubijeno u borbi, a komanda bombardera pretrpjela je najteže gubitke sa 55.000 izgubljenih života.

Ovaj nesrazmjer je također bio jedan od razloga što je tako mnogo zrakoplovnih posada izgubljeno. Sam broj Luftwaffea značio je da su imali pilote i avione na raspolaganju, na način na koji Britanija jednostavno nije. Na vrhuncu sukoba, vrijeme obuke za pilota RAF-a prije nego što je bio u aktivnoj borbi protiv Luftwaffea bilo je samo dvasedmice. Prosječna starost pilota koji se bore; samo dvadeset. Možda i nije iznenađujuće da je tokom ovog sukoba formirano toliko aeroklubova.

Klub Zlatne ribice, osnovan 1942. godine, bio je klub za avijatičare koji su 'spustili u piće'. Odnosno, svaka posada koja je bila oborena, spašena ili srušena u more i preživjela da ispriča priču. Članovi ovog kluba dobili su (vodootpornu) značku sa prikazom zlatne ribice sa krilima nad vodom. Ovaj klub se i danas sastaje i sada prima vojne i civilne zrakoplovne posade, a zapravo su dvije žene članice Zlatne ribice. Jedna od njih je Kate Burrows, koja je u decembru 2009. letjela sa Guernseyja na Ostrvo Man. Desni motor joj je otkazao, a zatim je izgubila snagu na lijevom i morala je da se spusti u more. Helikopter sa obližnje plinske platforme uspio ju je spasiti i ubrzo je postala članica Kluba Zlatne ribice.

Caterpillar Club je zapravo bio najraniji klub, formiran 1922. godine, za bilo koga, vojni ili civil, koji je padobranom iskočio iz pogođenog aviona na sigurno. Tokom Drugog svjetskog rata članstvo se povećalo na 34.000 života spašenih Irvinovim padobranom. Značka ovog kluba je gusjenica, počast svilenoj bubi koja je proizvela svilene niti od kojih su napravljeni prvi padobranci. Čarls Lindberg je poznati član ovog kluba, iako je očigledno postao član mnogo ranijenjegov uspješan transatlantski let. Lindbergh je zapravo četiri puta bio član. Morao je da napusti svoj avion padobranom dva puta 1925., jednom tokom treninga i jednom tokom probnog leta, a zatim dva puta 1926. dok je radio kao pilot avionske pošte.

Klub zamoraca, najekskluzivniji avio klub sa samo 649 članova na svom vrhuncu, danas više ne radi. Ovo je bio klub koji su 1941. godine osnovali oni ljudi koji su zadobili katastrofalne opekotine, koje se često nazivaju "opekotine zrakoplovaca" u avionima koji su oboreni ili srušeni tokom Drugog svjetskog rata. Ove ljude je operirao pionirski kirurg Sir Archibald McIndoe, koji je koristio tako inovativne i nepoznate tehnike da su sebe nazivali njegovim 'zamorcima'. Ovo takođe objašnjava zašto se na njihovoj znački nalazi zamorac sa krilima.

Bilo je četiri i po hiljade avijatičara koji su zadobili katastrofalne opekotine tokom Drugog svjetskog rata, a od toga su 80% bile opekotine avijatičara, odnosno duboke opekotine tkiva ruku i lica. Jedna takva osoba koja je pretrpjela ove povrede bio je jedan od osnivača Kluba zamoraca, Geoffrey Page. Oboren je u Lamanšu tokom bitke za Britaniju 12. avgusta 1940. Njegov rezervoar za gorivo eksplodirao je kada je njegov avion pogođen neprijateljskom vatrom. Zahvaljujući McIndoeu, začuđujuće, Pejdž se, uprkos povredama, vratio da obavlja aktivne misije. Iako je bilo potrebno nekoliko operacija inevjerovatan bol, Page je bio odlučan da isprati rat kao borac.

Konačno, Klub krilatih čizama. Klub formiran 1941. za one pilote koji su oboreni ili srušeni u Zapadnoj pustinji u trogodišnjoj kampanji u Sjevernoj Africi. Ovi ljudi su morali da se vrate u baze iza neprijateljskih linija. Otuda je značka ovog kluba bila čizma s krilima i zašto se zvao i klub 'Kasnih dolazaka', jer su neki članovi hodali čak 650 milja iza neprijateljskih linija.

Jedan od takvih pilota bio je Tony Payne, koji je bio prisiljen spustiti svoj Wellington Bomber duboko u pustinju nakon što se izgubio na šest i po sati leta. Tako daleko iza neprijateljskih linija on i njegova posada ne bi imali nikakve šanse u pustinji da nije slučajnog susreta s nekim pustinjskim nomadima. Payne i njegova posada uzeli su zalihe koje su mogli iz aviona i slijedili ono što su mislili da su svjetla kampa. Međutim, kada su stigli do izvora svjetla ispostavilo se da su to zapravo beduinske logorske vatre. Srećom, nomadi na koje su naišli bili su prijateljski nastrojeni i zapravo su ih vodili kroz pustinju dok nisu naišli na britansku patrolu. Ovo je bio najkraći rad klubova jer su zvanični članovi morali biti u toj specifičnoj pustinjskoj kampanji.

Klubovi:

Caterpillar klub: za svakoga, vojni ili civil, koji je padobranom iskočio iz pogođenog aviona nasigurnost.

Klub zamoraca: za one koji su zadobili katastrofalne opekotine u avionima koji su oboreni ili srušeni tokom Drugog svjetskog rata. Ove ljude je operirao pionirski hirurg Sir Archibald McIndoe.

Klub Zlatne ribice: za avijatičare koji su 'spustili u piću'

Klub krilatih čizama: za one pilote koji su upucani pao ili se srušio u Zapadnoj pustinji tokom kampanje za Sjevernu Afriku.

Autor Terry MacEwen, slobodni pisac.