“Najutjecajnija verzija najutjecajnije knjige na svijetu, na jeziku koji je sada najutjecajniji” – 400 godina Biblije kralja Jamesa, književni dodatak The Timesa 9. veljače 2011

Biblija kralja Jamesa dugo se slavi kao jedan od najznačajnijih tekstova svih vremena, ne samo zbog pristupačnog prikaza kršćanske religije, već i zbog sposobnosti širenja engleskog jezika u cijelom svijetu kako bi postao dominantan globalni jezik (u komercijalnom i kulturnom smislu) kakav je danas.

Međutim, iako je danas najpriznatija verzija Biblije, verzija kralja Jakova nipošto nije prvi prijevod izvornih biblijskih tekstova.

Izvorni engleski prijevodi

John Wycliffe, engleski laički propovjednik, filozof i reformist aktivno je podržavao prijevod Biblije u pokušavaju osigurati veću autonomiju Engleske crkve. Često citiran kao praotac protestantske reformacije, Wycliffe i njegovi sljedbenici (poznati kao Lollardi), preveli su Vulgatu (latinsku verziju Biblije iz četvrtog stoljeća) na engleski tijekom 1382.-1384. Dodatna ažuriranja dodali su Wycliffeov pomoćnik John Purvey i drugi pristaše 1388. i 1395., nakon Wycliffeove smrti. Preminuo je 31. prosinca 1384. od posljedica moždanog udara koji je pretrpio nekoliko dana prije tijekom mise u svom lokalužupna crkva.

Dok je Wycliffeova Biblija, kako je postala poznata, možda bila najranija verzija 'engleske' Biblije, to je prijevod hebrejskih i grčkih biblijskih tekstova učenjaka iz 16. stoljeća, prevoditelj i reformist William Tyndale koji je postao prva tiskana verzija Novog zavjeta 1525. godine, nakon pojave tiskarskog stroja. Dok je bio zadavljen do smrti i spaljen kao heretik prije nego što je uspio dovršiti svoj prijevod Starog zavjeta, Tynsdaleovi prijevodi postali su osnova za mnoge verzije koje su uslijedile; uključujući Veliku Bibliju iz 1539., prvo autorizirano izdanje Biblije na engleskom jeziku; Ženevska Biblija iz 1560., koju su izradili engleski vjerski reformatori koji su pobjegli u Ženevu kada je katolička Marija Tudor došla na prijestolje, i doista sama Biblija kralja Jakova.

U vrijeme Elizabete Zauzeo sam prijestolje 1558., Engleska je bila podijeljena između pristaša populističke Ženevske Biblije, Biskupske Biblije Engleske Crkve – teške, skupe i stoga manje popularne prerade Velike Biblije – i Novog zavjeta Douay-Rheimsa iz 1582., koji proizveli su prognani rimokatolici kao dio protureformacije.

Novi kralj i nova Biblija

U svibnju 1601. škotski kralj James VI. prisustvovao je Generalnoj Skupština Škotske crkve u crkvi St Columba u Burntislandu, Fife doargumentirati u korist novog prijevoda Biblije na engleski nakon što je zapravo sam preveo niz psalama. Rezultat je bila ažurirana Ženevska biblija, objavljena u Škotskoj s engleskim tekstom i škotskim predgovorom.

Nakon smrti Elizabete I. 1603., Tajno vijeće je obavijestilo Jamesa o njegovom pravu na prijestolje i poslalo ga je Elizabetin prsten kao simbolična gesta njegove tvrdnje. James je zatim otputovao iz Edinburgha u London kako bi postao kralj James I., ujedinjujući dvije krune. Iako je postojalo mirno prihvaćanje Jakova kao novog engleskog kralja, on je naslijedio duboke i zastrašujuće vjerske borbe Elizabetine vladavine.

Sukobljavajući se povremeno s tvrdoglavim reformistima nakon škotske reformacije 1560-ih, Jakov postao najjači i najučinkovitiji kralj kojeg je Škotska vidjela dugi niz godina. Međutim, u isto vrijeme Engleska je doživljavala elizabetinsko uređenje religije. Dolaskom na prijestolje kao vrlo mlada Elizabeth se suočila s velikim vjerskim kolebljivostima. Njezin otac Henry bio je snažan protestant, ali njegova prethodnica Mary Tudor odvela je Englesku u vrlo katoličkom smjeru. Elizabeta je nastojala potvrditi vlastitu vlast kao monarh i uspostaviti ravnotežu između protestantizma i katolicizma i vratiti stabilnost u zemlju.

Nakon Elizabethine smrti vjerska neizvjesnost bila je vrlo stvarna raspravapreko zemlje. Rimokatolici su se nadali da će neki od kaznenih zakona protiv njih biti ublaženi, a puritanci su požurili pokazati podršku Jamesu u nadi da će pristati na njihove želje. Jamesu su suprotstavljene frakcije dale popis zahtjeva i dok u to vrijeme nije bilo sugestija da bi se trebala izraditi nova engleska verzija Biblije, na njega je bio veliki pritisak da nešto učini.

Narudžba i prijevod

James je 18. siječnja 1604. pozvao skupinu učenjaka i crkvenjaka da prisustvuju konferenciji u Hampton Courtu, gdje je bio smješten izbjeći kugu koja je zahvatila London. Istaknuti sudionik u ime biskupa bio je Richard Bancroft, biskup Londona i budući nadbiskup Canterburyja, koji je predsjedao konferencijom. Kao vodeći član puritanske delegacije, John Reynolds je pozvan na konferenciju zbog svoje akademske izvrsnosti i politički i crkveno umjerenih stavova.

Konferencija se održala u tajnoj komori u nazočnosti i Jamesa i njegovih Tajno vijeće. Trodnevna konferencija najavljena je kao rasprava o mogućnosti propovjednika u Irskoj, mogu li crkveni sudovi izopćiti ljude iz crkve i razmatranje puritanskih prigovora na čitanja i molitve u Bibliji. James je silno želio objema stranama dati do znanja da to želitražio kontinuitet onoga što je prošlo prije i nije tražio promjenu nego potvrdu onoga što je već dogovoreno.

Drugog dana, Reynolds je slučajno razljutio kralja predloživši model crkve koji uključuje biskupa i zajednica koja radi zajedno u prezbiteriju. Nakon što se suočio s brojnim problemima sa škotskim prezbiterijancima, James nije bio zadovoljan loše promišljenom referencom. Osjećajući da gubi tlo pod nogama, Reynolds je promijenio stav kako bi pokrenuo probleme koje su puritanci imali s biskupovom Biblijom i zatražio da se još jedna Biblija koja je više u skladu s puritanskim načinom razmišljanja može dopustiti za čitanje u Crkvi, naime Ženevska Biblija. Iako se Jakov slagao s načelima ženevskog prijevoda, jako se protivio njegovoj primjedbi, posebice rubnoj bilješci u prvom poglavlju knjige Izlaska koja je dovodila u pitanje Kraljev autoritet. U toj je fazi James predložio novi prijevod kao kompromis.

Prednji dio Biblije kralja Jamesa, 1611., prikazuje dvanaest apostola na vrhu . Mojsije i Aron bočno nalaze središnji tekst. U četiri kuta sjede Matej, Marko, Luka i Ivan, autori četiriju evanđelja, sa svojim simboličnim životinjama

Odbor od 54 prevoditelja i lektora sastavljen od najučenijih ljudi u naciji je uveden da dovrši prijevod i napravljen jeod 6 odbora, zvanih čete. Tri su tvrtke bile odgovorne za Stari zavjet, dvije za Novi zavjet i jedna za apokrife , knjige koje je protestantska kršćanska crkva smatrala korisnima, ali ne i božanski nadahnutima.

James i Bancroft nacrtali su postavila vrlo specifična pravila za prevoditelje, koja su uključivala postupak razmjene nacrta koji su zatim bili podvrgnuti pomnom ispitivanju i isključivanje rubnih bilješki koje su ženevski prijevod učinile toliko problematičnim.

Kralj, biskupi i puritanci svi su napustili konferenciju sretni što su njihove potrebe (ili barem neke od njih) zadovoljene. Dok su puritanci izgubili većinu svojih argumenata o ceremonijalnom aspektu službe Engleske crkve, dobili su novi prijevod Biblije pa su bili prilično sretni. Tek su kasnije shvatili da su pravila nove Biblije zapravo protiv njih.

Do 1608. različiti dijelovi bili su dovršeni, a 1610. održan je sastanak kako bi se raspravljalo i dogovorilo prijevod na Stationers Hall u londonskom Cityju, a Bibliju kralja Jamesa objavio je Robert Barker, kraljev tiskar, 1611.

Ostavština Biblije kralja Jamesa

Biblija kralja Jamesa čitala se u svakoj crkvi u cijeloj zemlji, a arhaični jezik koji su mnogi tako redovito slušali ukorijenio se u nacijusvijest i narodni jezik, kao i svaki dan i poznat kao i sama praksa kršćanskog bogoslužja.

Najupečatljivija karakteristika prijevoda je njegova jednostavnost. Biblija je napisana odjekom i uzdižućim ritmovima. Bilo ga je lako zapamtiti s poznatom strukturom od 10 slogova i jambskim ritmom koji je bio napisan da bi se izgovorio, slično Shakespeareu i Miltonu.

Nije to bio samo utjecaj proze i jezika; same priče su imale veliki utjecaj na pisce osamnaestog i devetnaestog stoljeća. Romani kao što su Moby Dick i Starac i more inspirirani su Biblijom kralja Jamesa. Taj je utjecaj prevazišao književnost i pružio inspiraciju za mnoge himne i glazbene skladbe kao što je Handelovo najpoznatije djelo iz osamnaestog stoljeća, Mesija .

Međutim, Biblija kralja Jamesa nije utjecala samo na kulturu Ujedinjenog Kraljevstva, već ali je nastavio biti prisutan u cijelom svijetu.

Biblija kralja Jamesa prvi put je putovala u inozemstvo kada je puritanska skupina poznata kao Očevi hodočasnici isplovila u Ameriku brodom Mayflower 1620. godine. Njihov je plan bio uspostaviti novu civilizaciju više u skladu s njihovim puritanskim idealima. Uzevši sa sobom Bibliju, ubrzo je postala središte američke religijske kulture.

Biblijska i misionarska društva katedrale svetog Pavla također su izvozila Bibliju po cijelom svijetu, sjednostavan vokabular koji se može prevesti na strane jezike i kao koristan alat za poučavanje i učenje engleskog jezika.

Rast Britanskog Carstva također je bio odličan mehanizam za širenje engleskog jezika, a Biblija kralja Jamesa uvijek stavljana na velike brodove trgovačke mornarice, postavši prva knjiga na engleskom s kojom će se mnogi susresti diljem svijeta. Samo je East India Company putovala u Indiju i kolonije u Africi, Australiji i Novom Zelandu; još jedan razlog zašto je engleski sada dominantan svjetski jezik.

Biblija kralja Jamesa pridonijela je 257 izraza engleskom jeziku, više od bilo kojeg drugog izvora, uključujući Shakespeareova djela. Izrazi kao što su “muha u glavi” , “trn u oku” i “Vidimo li se oči u oči” , koji se još uvijek često koriste danas svi potječu iz Biblije. Iako se danas više koristi revidirana, gramatički ispravna verzija Biblije iz osamnaestog stoljeća koju je izradio Benjamin Blayney, ne može se raspravljati o trajnoj privlačnosti Biblije kralja Jamesa.

Od onih koji štuju kršćanstvo do onih koji obožavaju našu kulturnu baštinu, Biblija kralja Jamesa predstavlja englesku književnost i jezik koje držimo drage, kao i trajno oruđe vjere. Ironično, prijevod koji je bio impulzivan prijedlog na konferenciji kralja Jamesaiz 1604. zapravo je trajni artefakt tih rasprava.

King James Bible Trust je osnovan kako bi proslavio 400. obljetnicu prvog engleskog prijevoda Biblije.